Sprečimo širenje polno prenosivih infekcija

Polno prenosive bolesti danas predstavljaju nastaju prenošenjem bakterija, virusa ili parazita seksualnim putem. Zbog teških posledica koje mogu da ostave i činjenice da pogađaju radno i polno aktivni deo populacije, ova oboljenja opravdano imaju javnozdravstveni značaj u svim zdravstvenim sistemima sveta. Dok se neke od ovih infekcija mogu lečiti antibioticima, druge, poput HIV infekcije, još uvek su neizlečive i mogu se nažalost završiti i smrtnismrću obolelog. Upravo zbog navedenih opasnosti koje sa sobom nose polno prenosive bolesti, primena mera prevencije predstavlja najsigurniji način suzbijanja širenja ovih infekcija.

Primena zdravstveno vaspitnih i drugih preventivnih aktivnosti na suzbijanju širenja polno prenosivih oboljenja zavisi od niza sociokulturoloških faktora kao što su nivo zdravstvene kulture, uzrast, zaposlenost, nivo obrazovanja, pol i religijskapripadnost. Svi nabrojani faktori mogu  imati uticaja na seksualno ponašanje u polno aktivnoj populaciji i odnos prema prevenciji polnih bolesti.

Najvažniji načini prevencije polno prenosivih infekcija obuhvataju apstinenciju (suzdržavanje od seksualnih odnosa), primenu lokalnih kontraceptivnih sredstava – kondoma (pravilna upotreba kondoma pruža visok stepen zaštite od polnih bolesti), preventivne preglede (skrining pregledi omogućavaju otkrivanje polnih infekcija u ranoj fazi), vakcinaciju (anti HPV vakcina), kao i primenu spermicidno – baktericidnih lubrikanata za lokalnu primenu tokom seksualnog odnosa (Nonoxynol-9).

Savremeni pristup u lečenju polnih bolesti zavisi od vrste uzročnika koji ju je izazvao. Osnovni cilj tretmana je sprečavanje dugoročnih posledica na reproduktivno i zdravlje u celini i obuhvata sledeće preventivno – kurativne elemente:

  • ·         svi seksualni partneri inficirane osobe moraju biti testirani na polno prenosive infekcije u cilju sprečavanja daljeg širenja bolesti,
  • ·         osobe koje su u visokom riziku od infekcije uzročnicima polnih bolesti, kao što sun pr. žrtve silovanja, moraju biti tretirane antibioticima širokog spectra (azitromicin i cefiksim),
  • ·         bakterijske infekcije kao što su hlamidija, sifilis i gonoreja treba tretirati cefalosporinskim antibioticima ili penicilinom,
  • ·         primena antivirusnih lekova može biti efikasna u tretmanu infekcije polnim herpesom u kombinaciji sa terapijom hlađenjem; osobe inficirane HIV-om treba lečiti primenom antiretroviralnih preparata u cilju smanjenja broja virusa,
  • ·         infekcije trihomonasom treba lečiti antibioticima, dok polne parazitoze zahtevaju tretman lokalnim insekticidnim sredstvima.

priredio: Dejan Živanović, B.Sc.

izvor teksta: http://www.news-medical.net/health/STD-Prevention-and-Treatment.aspx

ilustracija: http://prevenperu.org/tag/std-prevention/